Masovna produkcija plastičnog otpada krenula je 1950-ih godina. Popularnost duguje izrazito širokoj primjeni i niskoj cijeni proizvodnje i obrade. Nakon što se dugo koristio papir i sa sobom doveo problem deforestacije i pretjeranog korištenja prirodnih resursa kao posljedicu nekontroliranog korištenja resursa, čovjek je svoju komociju pronašao u plastici. Šume su predahnule no, što se u međuvremenu dogodilo?!
Plastika je preuzela monopol: ambalaže – boce, posude, folije, vrećice, mreže; tekstilna odjeća, obuća, presvlake; kozmetika – pilinzi, kreme.. Izvorno bila je osmišljena kao dugotrajni materijal no danas je ona zapravo pretežito jednokratna što nas je dovelo do trenutačnih izazova.
Prema podacima OECD-a, godišnja količina plastičnog otpada po stanovniku varira, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi 221 kg, dok je u europskim zemljama OECD-a prosjek 114 kg. Prema Europskom parlamentu, 2021. godine prosječan stanovnik EU generirao je 36,1 kg plastičnog ambalažnog otpada. Prema inicijativi Plastic Smart Cities, Hrvatska godišnje generira oko 96 kg plastičnog otpada po stanovniku.
Europa zauzima drugo mjesto u svijetu u produkciji plastike, prema zadnjim istraživanjima čak 70 do 80 % proizvedenog otpada završi u morskom okolišu i procjenjuje se da čak 300 milijuna tona plastičnog otpada pluta svjetskim morima.
(Izvor fotografije: https://www.oceansplasticleanup.com/Gyres_Oceans_Plastics_Marine/Pacific_North_Gyres_Oceans_Marine_Plastic_Cleanup_Projects.htm)